SEĆANJE NA BRANIMIRA ŠĆEPANOVIĆA
Šahovsko veče posvećeno knjževnom velikanu i našem dugogodišnjem članu
Naš klub odavno nije samo mesto za nadmudrivanje za šahovskom tablom, već i sredina u kojoj se neguje poštovanje i sećanje na značajne ličnosti i događaje iz prošlosti. I po tome smo prepoznatljivi i uvažavani, pa je na veče posvećeno Branimiru Ščepanoviću došao veliki broj poštovalaca njegovog književnog dela, ali i našeg kluba: univerzitetski profesori Miloš Nedeljković, Vladimir Koprivica i Tijana Kojić, dr Andrija Savić, prolavljeni rukometaš Nedeljko Neđa Jovanović, novinar Nino Brajović…

Nedeljko Jovanović, Vladimir Koprivica, Dragan Lazić, Andrija Savić i Miloš Nedeljković (s leva)
– Asocijacija na vaš klub je gospodski odnos prema šahu koji se gubi u našoj zemlji, a vi ste ga, uprkos brojnim društvenim promenama, zadržali – rekao je predsednik Šahovskog saveza Srbije Dragan Lazić koji je prvi put bio gost našeg kluba.

Predsednik ŠS Srbije Dragan Lazić
– Pratim vaše aktivnosti i zato mi je drago što sam sa vama. Voleo bih da je više klubova u našoj zemlji koji se bave i ovakvim sadržajima. Nemamo razvijen sistem čuvanja uspomene na naše šahovske uspehe i ličnosti koje su ih ostvarili. U naredna 3-4 meseca obnovićemo prostorije Šahovskog saveza Srbije u Nušućevoj ulici. U njima ćemo odvojiti i deo za neku vrstu muzejske postavke i da tako sačuvamo makar deo naše šahovske prošlosti – završio je Dragan Lazić.
Ovo druženje iskoristili smo i da simbolično označimo početak rada klupske biblioteke.
– Želja nam je da pre svega najmlađe članove kluba, polaznike naše Akademije, osim šahom privučemo i knjigom – rekao je Filip Fića Srećković koji je svoju ideju i realizovao, i klubu obezbedio oko 1000 knjiga različitih žanrova: naših, ruskih, zapadnoevropskih i američkih klasika, monografija likovne umetnosti, beletristike…
U znak sećanja i pažnje na našeg druga i člana Branimira Šćepanovića deo prostorija kluba u kom je biblioteka, simbolično smo nazvali BRANIN KUTAK.

Filip Fića Srećković
Branimir Šćepanović, rođen u Podgorici 19. IV 1937.
Jedan od vodećih srpskih proznih pisaca 20. veka. Napisao knjige:
Pre istine (1961)
Sramno leto (1965)
Usta puna zemlje (1974)
Smrt gospodina Goluže (1977)
Iskupljenje (1980)
Zastupljen u 18 naših i inostranih antologija. Između ostalog, Francuska enciklopedija je roman Usta puna zemlje uvrstila u antologiju Idealna biblioteka među 700 knjiga svih vremena od Gilgameša, Homera i Biblije do naših dana. Šćepanovićeva dela prevedena su na 32 jezika.
Po njegovim scenarijima snimljeno 10 dugometražnih igranih filmova u našoj zemlji i inostranstvu, a radio drame emitovane na gotovo svim vodećim evropskim radio-stanicama. Dobitnik dve Zlatne arene za scenario na Filmskom festivalu u Puli. Češki kompozitor Zdenjek Lukač komponovao je operu Smrt gospodina Goluže.
Branimir Brana Šćepanović je preminuo Berograd, 30. XI 2020-te.

Branimir Šćepanović prilikom uručenja Nagrade Borislav Stanković 19. maja 2019.
Centralni deo večeri – posvećen Branimiru Šćepanoviću, počeo je sećanjem Duška Kojića na Branin prvi dolazak u naš klub:
– U klupske prostorije u Kralja Milana došla su dvojica neznanaca, zamolivši da se malo zabave igrajući šah. U klub nismo primali nepoznate ljude, ali su izgledali pristojno, pa smo ih pustili.

Duško Kojić podpredsednik OŠK Beograd
– Dolazili su iz večeri u veče, dok ih posle nekog vremena, znatiželjni, nismo upitali ko su i šta su. Mića Mušović se predstavio. Rekao čime se bavi… A, ja sam Branimir Šćepanović, poče Brana. Setivši se njegovog književnog stvaralaštva, upitah:
– Jel onaj Branimir Šćepanović!?
A on, spuštenog pogleda, gotovo bojažljivo:
- Da, da. Onaj.
Posle nekoliko godina, sećajući se tog događaja, Brana je rekao:
– Mislio sam da me se više niko ne seća. Da više ne postojim.
– I to govori koliko je brana bio skroman – završio je Duško Kojić.

Branimir Šćepanović, Dušan Unković, Aca Milićević, Mića Mušović, Dimitrije Gičić i Željko Milošević
Aca Milićević se prisetio kako je Brana prekoreo prisutne koji su svog hvalisavog klupskog druga podsmešljivo zvali Šojić, po karikatiralnom liku koji je maestralno glumio Milan Gutović.
– Dobro, dokle ćete tog čoveka da zovete Šojić!?
– U Brani je proradio, pravdoljubivi, pravični, gorštački instikt. To je bio šamar na javnoj sceni. Više nismo rekli ni Š od Šojić – završio je Aca Milićević.
Posle emitovanja video i audio zapisa Braninih sećanja na svoj književni rad veče je začinio nadahnutim kazivanjem njegov prijatelj i književnik dr Zoran Živković:
– Ovo veče služi na čast Omladinskom šahovskom klubu Beograd, jer se seća jednog od svojih istaknutijih i posebnih članova. Ovo je omaž Braninom bivstvovanju sa nama, istovremeno i slavnom vremenu naše kulture i književnosti. Jer, Brana Šćepanović se pojavio 1961. kada je Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu. U tom trenutku pozornost svetske kulture se okrenula prema Jugoslaviji u kojoj se pojavila generacija pisaca koja je nastojala da piše svetsku književnost, svetske teme. Među njima se posebno istakao Brana Šćepanović, kratkim pričama koje su imale filmske pretenzije, pa je ubrzo postao i filmski scenarista. Prevodi njegovih knjiga na 32 jezika, i filmske nagrade učinili su ga reprezentativnim piscem jugoslovenske i srpske književnosti.
– Pre dvadesetak godina, kao glavni urednik Nolita predložio sam Brani Šćepanoviću da objavimo jedan njegov roman – nastavio je Zoran Živković. – Preporučio mi je odličan izbor svojih priča, istovremeno i da me upozna sa svojim prijateljem Acom Milićevićem. Aca je tom prilikom ponudio da finansira objavljivanje sabranih dela, što je i učinio.

Književnik, dr Zoran Živković
– To je označilo i Branin povratak u srpsku književnost, u već nezavisnoj Srbiji. Jer, on je posle poznate polemike sa Danilom Kišom, koja je uzburkala javnost i političku i kulturnu, bio deklasiran i odlučio da se povuče sa naše književne scene. Da nema nikakve kontake. U ovom klubu on se osećao prijatno. Među vama je doživeo ljudsku satisfakciju. Ovde je našao ne samo šahovske prijatelje, ne samo one koji su ga vratili u našu književnost, nego i ljude koji su mu omogućili mirnu starost, i dostojanstven odlazak sa ovog sveta.
– I evo, posle svega, upravo ovaj klub, vi koji ste ga znali, koji ste ga cenili, koji ste se prema njemu ponašali kao da se ništa nije dogodilo u njegovom životu, a dogodilo se toliko, vi mu pravite omaž. Omogućili ste i meni toliku čast da kao glavni urednik njegovih sabranih dela o njemu svedočim kao o čoveku o koga se naša javnost ogrešila. Jer, kad prođe vreme ostaju samo dela, ostaje ono što smo dali drugima, a Branimir Šćepanović je nama podario reprezentativno delo naše književnosti – Usta puna zemlje.
– Život Brane Šćepanovića, pa i njegovo književno delo, to je onaj pokušaj, kako se u Kini govorilo da je poznati pesnik Li Po pokušao da u noći punog meseca uhvati njegov zrak. I naši životi liče na tu metaforu, na tu želju da uradimo nemoguće. Bez obzira što nećemo to postići, to je dostojno čoveka. I ovo veče pokazuje da smo na tom putu, jer se sećamo onih koji o nama svedoče, Svedočeći o njima govorimo dosta o sebi i o vremenu koje se sad može nazvati herojskim dobom naše kulture i knjževnosti. Zato neka vam služi na čast ovo veče. Zahvaljujem na mogućnosti da se još jednom prisetimo Branimira Brane Šćepanovića i njegovog bivstvovanja u našim životima – završio je Zoran Živković.